[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U vremenu kada su gospoda bila oci kuće

Tijelo nam je bilo daleko od zemlje

Rasuđivali smo po tuđim obrisima

Bojama koje nosi u sebi

Smrtnik, patnik, hulja

 

Čađa i gar su se

poigravali sa siromašnim

Kamene stijene su sudile stopalima bosim,

krv je bila na rukama nejakih,

onih što su utjehu pronalazi

u lutanjima šumama divlje nam pokrajine

 

Ako su misli bile te

što daju slavu mačo držačima,

tko ih je hranio mlijekom spasonosnim,

punio njihovu utrobu

da poslije u grob odnesu sve te

osakaćene glave i skalpove

što su se vijorili

na vrhovima zamaka graničara

 

Možda pjesnik ne zna čemu

služe koplje i vještina borca u plamenu,

ali osjeti čežnju prema

Majci svojoj, Majci planete

 

Zna kada je reći dosta

 

Razlike su u slutnji prema budućnosti

Prelazi mostove uzdignute glave,

a u džepu mu je uvojak kose njegove drage

One što ga je poštovala

iako je razlika samo u predmetu

kojim je vladao tijekom života

29.01

Autor songfordead

Ova objava ima 18 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting