[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Kiša ima u sebi nešto sveto, nešto što samo njoj pripada, to je zvuk koji osjećaju svi dobri spavači u svojim noćnim nosnicama

To je šum koji širi i sužava sve ceste, šume i potoke

Ta njena skromna silina, ti široki potezi kista koji sami stvaraju boje, i slikaju dugo, neprestano jednolično padanje u naručje zamišljenog djeteta

Padanje bez otpora, padanje bez ikakvog smisla, kao čisti san materije koja se ne da probuditi, koja se ne da zavesti ni pripitomiti

Ona je osuđena na lutanje, na bivanje u devetom krugu podzemlja, gdje nema ni traga svjetlosti

Koja se opire stvaranju svijeta, koja se opire nakani Boga da osvijetli sve mračne zakutke svemira

O tome priča kiša, iako nema niti jednog poznatog zapisa koji bi potkrijepio ovu tvrdnju, iako nema niti jednog zahtjeva da se njen zvuk uvrsti u kuću slavnih

Ona i dalje opisuje svoj dolazak, i onda kada prestaje, i onda kad je nema, a za njom ostane miris

Jedini čisti miris koji se udvara oporom dahu mora, i to spajanje slanog i slatkog, zar to nije dovoljno za trenutak koji nećemo imenovati, a živi u nama već tisuću godina

To je samo zvuk kiše, njena prva i posljednja poruka

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Ova objava ima 3 komentara

  1. “A njen je zvuk sladak sluhu, kao čehulja grožđa usnicama”, kaže to puno ljepše od mene Tin. No, htio sam ovdje, možda, reći kako kiša, kao i more, ima nešto esencijalno već u samoj svojoj pojavnosti. Nešto praiskonsko, što ponekad umiruje, posebno njen zvuk. Konačno, bez nje ne bi blo ni života

  2. Slažem se…umiruje.,no da bi došlo do nje, moraju joj prethoditi oblaci a oni zaklanjaju sunce.Ono kada te miluje svojim sveobuhvaćajućim zrakama probudi sva znana i ne znana osjetila.
    No i jedno i drugo (kiša i sunce) su sudionici u krugu života i ne može jedno bez drugoga..možda napišem pjesmu o tome 🙂 Lp!

Odgovori

Subscribe without commenting