zvuk detinjstva
ona je imala 15 secam se kasno leto
ja sam imao 16 i bio je vruc beton
moj zivot je bio pun nekog svetla,
nisam se budio uz zvuke petla
al metla radnog staza i prezivljavanja
ponela je sa sobom duh dugog spavanja,
grad secanja u koji cesto svracam
loza cek da grad u kom su moja braca,
znacaj ove muzike nalazim tu,
u gradu u kom proveo sam 5 i 6 tu,
vreme kad sve bilo na mestu,
basket uz kocu a sad o tome pisem pesmu,
rasli smo brizno imali smo svi svog vraga,
ratovali kestenjem tu videla se snaga
sutra je sreda igramo protiv drugog parka,
oni su vukovi a mi imamo darka,
i kad sav mokar posle vise sati igre,
krenem kuci uplasen da kasno cu da stignem,
otirac za noge i tu kljuc nadjem,
shvatim da sam sam gajbi ma nema nista sladje
vreme za mene znaci vreme sto je bilo,
domaci zadatak zamisljam da sam pilot,
to ti je zivot koji ne trazi zivce,
ne trazi paranoju hladan znoj i krivce,
trazi pivce i dim iz te lule,
te masne jazz ciggare hleb i neki kulen,








sviđa mi se, posjeća ,vraća da se zamisliš i sjetiš