[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Sretan li si ti čovječe
koji pod šeširom od tri perca
sjete, ‘mjesto glave uspomene
svoje,kao pseto vjerno šetaš
i glad oka od otrova sjaja čuvaš
zar pas stvoren nije
pa da čergu na sudbine lancu
u stopu po inju i trnju prati
On zar,samo zvijezdu ima
pa i nebo zovne – mati
kad krijes žara noću raspameti
duše suvo granje i zapuca gore
u nebesa, a on žišku rodnu
kao ciganin zvijezdu prati
a kad ugasnu,on kaže daleko su
i zamisli da to njemu pute prte
zemljakuše vile neke, kose vrane
a ne gume traktoruše -bušne
i noć se zasvileni od milion pogleda
takvih punih sjete i srce se svako
i tvrdo i meko u noći zazlati

Odgovori

Subscribe without commenting