[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vrijeme vise nije za snove, ni za ljude.

Ali ja trazicu nesto sve dok me bude.

Mozda jednom nadjem svoju zvijezdu sjajnu,

mozda joj otkrijem tajnu.

 

Ja jos ne znam koja je to tajna,

al’ kad nadjem zvijezdu znacu.

Samo kroz stihove ja idem do neba,

samo pjesmom preboljecu bezdan.

 

Da bismo srecni bili, tuge mora biti,

pravu shvatit’ necemo jer smo nezasiti.

Necu mir ako ne zivim, bolje srecan nemir da prozivim.

 

Unutra ja stojim, a napolju trcim,

ne mogu da volim srcem svim.

Lepitiri iz davnih sarenih dana odnesose duhove nemira.

Moje djecacke zelje su bile vece od svemira.

 

Sad se samo sjecam tih dragih ljeta, dio izgubljenog svijeta ne vidim od vec starih rana.

Stojim i cekam dugu poslije kise, ali meni dodje kista poslije iste.

Moje zelje su ciste i ponovo se penju na piramidu zivota.

Ja trazicu nesto sve dok me bude.

Sve dok vjerujem zvijezde mi se nude.

 

Posted by Chokee

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting