[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Ona jeste i nije tu.
Ako ćemo je porediti sa snagom ptice,
pripada nebesima i stvara sve riječi
koje o Đavolu govore.
Ako oči mudro i veselo usmjerimo
ka tragovima dolaska ili prisustva,
nama će se ukazati pustoš
i samo poneka sjenka slična misli
što sumnju nerado zasniva.

Ona jeste bijela i nije bijela.
Bijela je jer uzima polovinu neba
i svu boju izliva u nečiju krv
da bi postala crna nakon vatre
i sudova svoga Tvorca.

Ona zna i ne zna šta uništava.
Njena je zelena zemlja
i svaka skitnja mašte sa tijelom.
Sve što se uputi sebi njeno je
i ona će to progutati.
A na ljubav volja je ne podsjeća
niti je zanima svjetlost.
Slijepa ili razroka tumara
zato što joj se tumara.
I tako će biti
sve dok u prahove,
pa posle prahova u jedno,
ne poništi pod nebom
kolijevku stvorenja i zapise.

Autor marijamiko

Ova objava ima 3 komentara

  1. Hvala na komentarima, Sani i plavo_sunce. Naravno, moj stil… A šta ću i kuda ću?! Filozofiranje. Raduje čovjeka, plavo_sunce, kada njegova filozofija pobudi nečiju filozofiju. Pozdrav! Milenko.

Odgovori

Subscribe without commenting