[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Hrđave i stare, pomalo zaboravljene, žute stube

rastu iz zemlje i iz pogleda se gube.

Kat po kat, krenuše k nebesima

tamo gdje idemo svi nošeni tjelesima.

Spojene su stube uz staru zgradu

kao spomenik rodnome gradu.

I zato jesu stare, žute i krute,

napravljene da ti pamet pomute.

Autor ChinaGarden

Ova objava ima 2 komentara

  1. “Hrđave i stare, pomalo zaboravljene, žute stube

    rastu iz zemlje i iz pogleda se gube.

    Kat po kat, krenuše k nebesima

    tamo gdje idemo svi nošeni tjelesima.”

    Ovaj, prvi dio pjesme najavljivao je nekakav fantastični, nekako apokaliptični prijelom. Vrh u kojem se u jednu tačku spoji poetsko proroštvo.

    No, to je, nastavkom pjesme, izostalo. I sada, stavila/o si me na muke ChinaGarden… Da li bih ovaj vrhunac uopšte tako željno očekivala da je pjesma i krenula u tom pravcu? Da li bi uopšte bilo ovog divnog prijeloma da se, u nastavku, ne vraćaš staroj zgradi kakvih ima u baš svakom gradu, tom svakodnevnom motivu koji neku specifičnost, čudnost ima?

    Ne znam.
    U svakom slučaju je tvoja deskripcija ovog motiva visokih, žutih stuba i meni, nekako, pamet pomutila. Da, posljedica je postignuta.

    Pozdravljam te.

Odgovori

Subscribe without commenting