[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Na vatri zudnje godinama izgaram
vise da svega zelim da se domovini vratim.
U snovima se s prijateljima grlim
na javi , uvijek iznova, tugujem i patim.

Sisla sam s vlaka na nasoj maloj stanici
Ti si osjetio moju blizinu i odmah me spazio,
siris mi ruke, letimo jedno drugom u narucje
Prijatelju dragi, Jesenjine jedne mladosti…
Kad se probudim u srcu osjetim ostricu noza
danima bolujem… od rana se oporavljam…

Hoce li moji snovi ikada postati zbilja
da pod krovom rodne kuce slusam cvrkut lasta,
da ugledam dugu iznad svjezih ocevih oranica
O, kako zelim , Majko da se okupimo ispod drevnog hrasta.

O Majko, hoce li danas ,itko, cvijece donijeti na tvoj grob?
Rijeka zivota nepovratno tece i odnosi i zelje i sne…
Barabe Scile i Haribde i moj su razbile brod
Na Zemlji jedan suzanj vise i jos jedan –ROB!

Bojim se , Majko da cu od tuge svisnuti, zudnja ce me ubiti,
ponekad to i zelim, tako bi patnji dosao kraj…
Najteze je u zivotu domovinu izgubiti
i zauvijek zudjeti njen topli i cvrsti zagrljaj.

“Rijeka bez povratka”
Uz Majcin dan, 2019.

This article has 2 comments

  1. Divna je, divna. Tri dobra su u snovima: Jesenjin, Majka i Domovina. Želim ti spokojan i divan život u tvome novome kutku svijeta. Pozdrav draga rijeko, vrati se ipak koji put i mi plačemo, svud.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting