[Ukupno:2    Prosječno:2.5/5]

I ljeto miriše u zraku, čeka na pragu.
Zrelo. Pusto. Žuto. Tišina.
U treptaju, nježno ušuljala se sparina
Kao da nije htjela probuditi svoju dragu

I čim se noć spusti i zavlada tmina,
Nebesa propjevaju, gore krijesnice,
Veseli su koraci žamori ulice.
I kao da se sami sebi dive
Što su veseli, lijepi, što žive.

I moja je ljubav tada ogromna
Spremna progutati svijet u svoje dubine,
Ukrotiti lipanjske vatre, vjetra siline,
Ukrasti ovu noć: mrak i svijetla žuta,
Koja im je korist onom tko ne luta?
Tko ne prisvaja nebesa i ne naziva ih svojima?

Uzela bih sve, ali njegov osmijeh prvo,

I plakala.

I proklinjala noć što je plaha.

I ljeto miriše u zraku, čekam na pragu.
Zrela. Pusta. A on mene ne voli.
On mene ne voli.

Posted by Oceanborn

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting