[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

jecaji , strašni

i zvukovi neljudski , jezivi

između užitka i boli

poput mrtvaca ,

hladni, nepomični

sjede na zidu u crnoj noći

 

prolazeći,

jeza me hvata

pokraj stare napuštene zgrade

i zora živih mrtvaca

samo sjede i ne miču se

 

brzo,

po mobitelu tipkam broj

očajnički želim čuti ljudski glas

trčeći kroz noć i kišu

sekretarica iste riječi ponavlja

 

poput kakvih zombia,

kreću se sporo

prate me u stopu

srce mi se stegne i da potrčat ću

al me snaga izdaje

 

nekako uspijem pobjeći

ove noći

, al tko zna ,šta će biti

idući put kad ovdje kročim

…hoću li moći…

 

autor :Emanuella Zubović

 

Autor elly

Odgovori

Subscribe without commenting