[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Znaš   li Da u svakom mojem stihu si

Ali se još uvijek pitam

Kako da ti priđem

Da ne budem ono što želiš

Već ono što jesam

Kako da ti priđem

A da ono najljepše u tebi ne zaobiđem

Da misli svoje ne krotim prividom

Da ih ne hranim slutnjama gladnim

Da ne pužu nemoć bezglasno beztjelesno

Kako da ti priđem

Dok ranjeno srce čeka pred vratima jutra

Da izblijede i nestanu njegovi mirisi i tvoji uzdasi

Kako da ti priđem

A da ne uvrijedimo riječ LJUBAV

Autor Dida

Ova objava ima 7 komentara

  1. Sad bih ja mogla filozofirati o tome kako prići…a odgovor mi se čini jako jednostavan…s ljubavlju…iskrenom i bez uvjeta…možda griješim ali pošto ti znaš da sam nepopravljiva romantičarka…:))
    Divni stihovi draga Dyda!!Duboki i jaki!
    I lijepo je opet te čitati:)))
    Smješka i oke svjetlucave ti ostavljam:))

  2. Dida je dosta čest nik, srećem ga na blog.hr pa je teško odgonetnuti da li je isti pjesnik, da li je žena ili muškarac. Tada mi je teško pisati komentar ako ne znam u kojem licu. Pretpostavit ću da je pisala žena i samo dodati da mi se neobično svidjelo, čestitam…:)

Odgovori

Subscribe without commenting