[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tražili su sreću svoju, kroz igru snova,
Uz željene dodire ljubav saznavali,
Dvije ponoćne zvijezde na nebu su spazili,
Što plamte, čuvajući tajne zemaljskih zora,
Tražili su sreću  svoju kroz  igru snova.

Zaboravljeni, u gnijezdu ljubavi svoje sve,
Bez i jedne riječi da pokvari tišinu snenu,
Gledao je pod mjesečinom jednu žensku sjenu,
Kako ljupko pleše igru sudbine, gorke, zle,
Zaboravljeni, u gnijezdu ljubavi svoje sve.

Gledala je i ona njega, sjajnim očima bisera,
Kao da je ponijela sve mirise carske bašte,
Kao slike proljeća iz najdivnije mašte,
Ili zimskih dugih noći punih krupnih želja,
Gledala je i ona njega, sjajnim očima bisera.

Pa zar može proći ova radosna životna idila,
I tama sudbe odnese sve što se jednom snilo,
I da ostane samo trag onog, što je nekad bilo,
I stari sat otkuca kraj, što zanavek biva,
Pa zar može proći ova radosna životna idila.

Zaboravljeni, čuvaju se od zaborava svog,
U pjesmama žive, sami, u jedno se tope,
A svijet je samo pozadina te beskrajne ljepote;
Oni će postojati i kad ne bude svijeta tog-
-Zaboravljeni, čuvaju se od zaborava svog.

Tražili su sreću svoju kroz igru snova,
Uz željene dodire ljubav saznavali,
Dvije ponoćne zvijezde na nebu su spazili,
Što plamte, čuvajući tajne zemaljskih zora,
Tražili su sreću  svoju kroz  igru snova.

Autor xyz

Odgovori

Subscribe without commenting