[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nisam otišla moliti u hram;

U hramu naše komunikacije

Bilo je previše gusto,

Moje misli bijahu kraj tebe.

Ti mi se javi na taj dan,

Nakon apstinentacije

Kada bijaše pusto

Te jake bile su potrebe

 

Svaki tvoj šušanj čuti

I sanjati na javi,

Provesti taj tren odano,

Bez drugih;

Odati sve što slutim

I da nas ništa ne gnjavi.

Vidjeti te bijelim danom;

Odmarati na dugi.

 

Reći ti da znam da si tu,

I dobar odgovor dati,

Dobar jako za upamtiti,

Tek toliko da znaš.

Ne dođe mi na postelju

Već nađe pred mene stati

I ljubavlju plamtiti

U želji da se odaš.

 

Kada već tako zorno vidjeh

Goruće ti oči i dlanove vruće,

Primih te svom snagom

Cijelim se bićem predajući;

I ni malo se ne stidjeh

Košulje tvoje njegujuće,

Niti se osjećati dragom

 

 I potpuno sigurnom.

Prihvatih te u naručje

Onako kako ti drži knjigu

U rukama svojim.

Ne učini me bludnom

Već to bijaše suzvučje:

Ta, zato i uzeh verigu

Da se po tebi krojim.

2401   245

 

 

 

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting