[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Otvorio sam dušu pticama na grani

Vjetrenjača što mi pogled zakolutaju

Cijevima koje gledaju blijedo prema smrtniku

 

Zablistat će dan ponosa i slave

Stajat ću mirno kao statua zlatna u tvome srcu

 

A ipak, ako se poželim vratiti

Nazad, u središte svoga postojanja

Koliko puta moram skrušen biti

Osakaćen i nag

Da bih bio drag

Autor songfordead

Ova objava ima 17 komentara

  1. “A ipak, ako se poželim vratiti

    Nazad, u središte svoga postojanja

    Koliko puta moram skrušen biti

    Osakaćen i nag

    Da bih bio drag”

    Mrzim se ponavljati,ali Songić stvarno uživam pročitati nešto ovako.:)

  2. Cijevima koje gledaju blijedo prema smrtniku

    SFD, ne znam jesam li dobro protumačila ovaj tvoj stih, no ostavlja dojam da čovjek kada otvori svoju dušu – postaje lako ranjiv i na meti je krvnika/ nečovjeka u čovjeku. Možda je bolje ostati začahuren u svojoj ljušturi, jer i sam kraj pjesme govori o tome koliko je potrebno odreći se i samoga sebe da bi se nekome zavukli pod kožu 🙂 pa se načeće pitanje da li je to ok.

    Ugnjavila sam :)))

    Dobar si mi skroz u tome što stvaraš.

    Pozdrav od srca !

Odgovori

Subscribe without commenting