[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Za moj život suvišno je zlato,

suvišna je obilna trpeza;

dovoljno je pod nogama blato,

sjena koju pruža jedna tanka breza.

 

Tako nalazi se besplatna pića,

ali preskupa i dragocjena

poput ruku svakog ljudskog bića

ili vida što ga čuva ljudska zjena.

 

Tko je meni život duše dao,

sretne oči, snagu moga tijela,

tko je tajne moje pronikao,

tko me puti na duhovna djela?

 

Sve što vrijedi, to je besplatno,

tome svemu zemlja služi,

tome prigiba se sunce zlatno,

zbog toga i vjetar nebom kruži.

 

Zašto čovjek ne bi pio iz ta vrča,

zašto ne bi hranio se gustim mlijekom,

zašto skrivao bi tajnu svoga srca,

zašto tukao bi se sa svojom jekom

 

kad ga grabež ljudska unižava,

kad mu dostojanstvo zloba mori

i kad životna mu snaga spava?

Zašto čovjek duhom progovori

 

ako ne za svoju vječnu domovinu

gdje se pije čiste vode, slatka vina,

gdje sloboda vlada svakom činu

i gdje ljubav najveća je, gozba fina.

 

Zar sam život svoj od majke iskala

ili Bog me čuva od početka svijesti

kad još govoriti nisam znala,

ali čekala sam kad ćemo se sresti;

 

zar da ne vjerujem svojoj duši, samoj sebi

kad me ljudi pute daleko do smrti

gdje me čeka izobilje svakoj potrebi,

gdje sve moje suze Bog mi želi otrti?

11.10.2016. 10:11

 

 

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting