[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Tko si ti da svraćaš u moj svijet snova

bez dozvole i odvraćaš moju pozornost?

Zašto lutaš mojim mislima kao lijepa uspomena

a ne postojiš kao moja prošlost?

 

Ti koja ponavljaš moje neuspjehe, moje mane.

Ti koja želiš da označim sve zalutale dane

ali neznaš da svi ti izgubljeni dani su isti

i ne vidim nikakve razlike u vječnosti ponavljanja…

 

Kako da prevarim vječno ponavljanje istog?

Dok gledam u lice skitnice pripitog

koji me moli za jednu kunu

a ja pred njim za nagradu

na glavu sebi stavljam zlatnu krunu

koja će me spasiti da se ne ponovi ovaj trenutak.

Autor neptriton

Ova objava ima 8 komentara

  1. “Tko si ti da svraćaš u moj svijet snova

    bez dozvole i odvraćaš moju pozornost?

    Zašto lutaš mojim mislima kao lijepa uspomena

    a ne postojiš kao moja prošlost?”

    Sviđa mi se Nep.Jako! Pozdrav 🙂

  2. Kako da prevarim vječno ponavljanje istog?

    Neobična su ti razmišljanja Nep. Život kao da ima kliše pa se iste stvari ponavljaju na nekom drugom mjestu, u nekom drugom vremenu. A i akteri su možda drugi. Pjesma pisana u prvom licu, ali otvara pitanja bliska svakom čovjeku. Veliki pozdrav Nep.:)

  3. “Zasto lutas mojim mislima kao lijepa uspomena
    a ne postojis kao proslost?”
    Kod ovog stiha sam vec stala razmisljati, koja uspomena, nije proslost, neki drugi svetß Marija i ti ste razjasnili. Lep pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting