[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
I cvijet će uvenuti, bijeli zidovi požutjeti, a sunčani dani oblačni će postati. Sjećanja će izblijediti, sretne dane oni loši u stopu će slijediti. Vijek trajanja svemu je unaprijed određen, rekla bih. Ali nema razloga da odustanemo baš od dana svih. Istina, život prođe u čekanju. Iza svega dočekanog, stiže razlog novi, ono zbog čega čeznemo da snovi ne ostanu samo snovi. I mladost mora proći, spoznati će se po izgledu, borama od briga nastalih, sijedoj vlasi i broju suza palih. Proći će sve, osim onoga što u sebi nosimo, vanjština nema veze s tim, jer kako suditi po izgledu o kvalitetama unutrašnjim? Kao što korice stare i oguljene čuvaju listove još uvijek bijele, tako i maska štiti one dijelove zauvijek cijele. Ljepota je u promatračevim očima, suditi o nečemu nitko nema prava; dok ljuštura ružna vanjštinu kvari, unutra ono najljepše spava. Tko može oduzeti ono što pamtimo za života, ono čega više nema, a ipak u nama živi? Ono što dane boji onda i kada svi su sivi. Prolazno, a ipak vječno samo je ono što u srcu ostaje, u mislima stanuje, dok u stvarnosti obični pepeo postaje..

Autor carlagaspar

Odgovori

Subscribe without commenting