Život
Božjom ironijom i nečijom igrom
evo me na stratištu smrti,bitke i jada
bijednom sajmu ljudskog stada,životom nazvana.
Djetinjstvo moje veselo bješe,igra i veselje
radost i sjaj,brat moj i ja.
Kasnije u knjizi tražio sam spas,kroz stihove sebe odavao
izazove odbijao i mućki odgovornosti izmicao.
Mučim se razapet životom odveć bijednim,napamet izučenim,
mučim se sa djetetom u sebi i pokatkad pitanja mi dođu.
Što su to ljudi,što to život jest,zar moram da to trpim,dobro,
al da šutim,e to nikada.
Isuviše mučno mi je gledat ljude lažnih osmijeha,morala
iskrivljenih
ne ne želim postat kao vi,ovaca je dosta a meni pastir ne treba.
Jednu želju samo imam,da si djevu nađem,jednu sitnu,slatku,jezika
gorkog
da mi životom družbenica bude,pa nek ovce što god žele
ovce nek nam sude
Pesma je odlicna! :)