[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zauvijek ću živjeti u crnom,

užarenom slovu prokletstva, utisnutom na bijeli papir.

U suzama koje su smekšale tvrdu tintu,

vječno ću snatriti kao živa riječ.

Bit ću s njima kada budu otkrivali

tajne čudesnih znakova i divili se

riječima obmane, riječima prijezira.

Uzburkat ću im maštu i pomračiti um;

bit ću s njima i oni sa mnom

u krvavoj srdžbi koju sam isplakao

na pergamentu istine.

I moje srce, kucat će s njihovim

i moja duša, sjedit će im na ramenima.

Bit ću živ, dokle oko bude otkrivalo

retke nijeme tišine pergamenta;

bit ću živ, dokle ždrijelo bude

probavljalo tintu

i glas dopirao do ušiju plebsa.

Odgovori

Subscribe without commenting