[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Umotan u noć, prekriven svilenom čežnjom
Na jastuku mira,  tonem u dubine.
I dok grizem nokte, u sjenci sa zebnjom
Ja progazim bos, hladnim hodnicima sudbine.

Šta je život? Tek odsjaj univerzuma blijedi
Što svakog dana ko fitilj šušteći gori
Dok put konačnog Kraja nijemo slijedi
Sve do Dana kad živo-mrtvo će da zbori.

Šta je život? Ako Raj nije na crnoj grudi ovoj
; pako nek primi k sebi moju smrt, i život moj.
Koliko je dug, druge za vratom, svilen gajtan

Za mene, tebe, ruže crvene i zelene ptice
Za nas, pred vjetrom vremena ptice selice
Ostao je još samo konačni Sud strašno upitan.

Autor Adem Garić

Ova objava ima 7 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting