[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
...i tako, doseta se tama iz buducnosti i ponov’o se utopis!.Svaki put drugaciji
od zadnjeg.Ponekad kupim kartu u jednom smjeru, i sve manje se zelim vracati.
Ona, pa ona nema centar sjaja, nema baklju, ni plamen svijece… prije il
kasnije ugasi sve sto mogu ocima dirati… Eto pogledaj taj dan, a ja cu gledati
noc,putovacu mislima svojim jer to mi siguran saputnik, jahacu noc, tu sam u sjenci
sjenke svoje.

…i o5, krenu one tople suze niz obraze hladne, griju stvarnost. Svaka toplija
od zadnje.Ponekad ljubomorno cuvam tu cudnu toplinu, i sve manje zelim se ohladiti.
Setam cesto, tamo gdje Bog caruje, u mislima,sve manje poznajem sebe,upoznajem sebe.
A dani prolaze, surovo brzo, bas ko gruba lokomotiva kroz fini krajolik, u stopu
pracena vagonima, koje vec odavno niko ne broji…

…i sad, bojim stvarnost crno jer drugacije ne umijem.Svaki put crnija od crne.
Ponekad stignem u sate, gdje zive skrivene misli,zbog kojih glas skoci s klisure.
Na tople dlanove naslonim celo,zatvorenim ocima gledam stvarnost u kojoj ne vidim sebe.
Jos mnogo noci ce sakriti dan,i kako prezivjeti?,Kad svi skrivaju ono nije stvoreno
da bih se skrivalo, ljubomorna noc, neda bas ni jedan san… precesto s vragom
sanjarim budan,raznese misli uz par casa jeftinog vina,na sve strane,ne zelim da stane.

…i vise,ne slusam vec odavno istinu,lazi su preteske za smrtike,cesto planine.Svaki put
sarenije od zadnjih.Ponekad pitam se,Dal je istina nekad davno prevarila laz?
i sad smo naivni dio osvete koja se servira svuda okolo, dok istina sanjari iznad
7 neba, laz je vladar ovog naseg siromasnog kraljevstva.Probudi se istino, et ceka+cu te svaki
dan poslije podne,i kad noc se vine po nebu ja cu te cekati… ako je istini na
volju stavljen izbor, pa niko cist ne bi u blato, vjekovima satkano od lazi,
umrijeh u lazi!

…i znam,gledam sva ta nova lica, koje veze bas ista sitnica.Svaki put krupnija
od zadnje.Zalutala sretna misao u glavi, mami cudzenja, iz nocne more dobra su
i najlosija budjenja…tesko je,zivjeti suncane dane bez iskri u oku.Izredane, istrosene
rijeci u krugu, velika lopta,od koje djeca okrecu glavu…al presudjeno,prije rodzendana,
s’njom igrati do kraja zivota, sudbina je bas tamo gdje se utapa zadnja “nade flota”.

…i ljubav,po ko zna koji put dusa zadrhti u umorenom tijelu,pretesko breme,teskih grijeha.
Svaki novi, tezi od zadnjeg.Ona trazite smisao zivota,a Boze meni daj snage da nadjem smisao s’njom
zivotu,koji Ti znas.Moje su oci suvise dugo umarale,umorne ostale,sivo gledaju stvarnost.
Razum izigran od srca ne vjeruje nikom,a srce,eh to srce…obicni komad mesa koji se
hrani dobrotom,a svi ostali se hrane s’njim….Ne trgaj od zivig, zivo,
ti stvore zivi, mrtvi, ne krivi,zivi,i pusti da zivim…

Autor vuk sivi

Odgovori

Subscribe without commenting