[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
utrapljeni u zamke vlastitih umova, mi smo kao pilići pod lampama, držimo se jedni uz druge al željni slobode, a opet u zatvoru je ”toplo i povezano” svi su meki kao sa sjajem u oku, a ono kad ugase lampu svima bi hladno i nestade oka i topline što grije mala tijela i gdje sad gonjamo o Bože da li mi to samo tapkamo u mraku ili je to život mlad, sad, tad ili tad? Pa sad, sad, sad..i da tu smo sad, gle pile malo što pleše na livadi, samo je i smiješi se, eno potoče s vodom, eno zrno, eno sjeme, eno vuk i vučica, eno mala srnica, eno gusta šumica i sjaj u oku jelena, eno sjaj Sunca  u rosi što svjetli, eno eno Slobode vjetra šta pleše i smije se, travke se ljujaju rosne svjetleće, Zemlja miriše i sretna je što vatra ju grije, umije ta vatra da bije ali Zemlja vodu pokorno pije i sve se okolo smije, mije o bije, biva i pliva.. O, o živote gdje smo sad? Tu smo jeli?! Sad, sad, sad…. 🙂

Autor Tara

Odgovori

Subscribe without commenting