[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U dusi se mnogo toga rusi, ali sad je cista.
Ponekad mislim da blista, k’o snijezni vrhovi.

Moji drugovi su pjesma i misao, i sve sto sam napisao.
Jos uvijek ucim da hodam, obicne rijeci zaboravljam,
one krupne pisem, a jos tesko disem u ovom losem vremenu.

Svemu tome dodam boje koje izmisljam.
Vozovi srece odlaze u daleke gradove,
a ja bih jos uvijek u ovom pogresnom da ostvarim planove,
i snove, koji sve manje u meni plove.

Zelio sam bajku, al’ to zivot nije,
jer i kad je sunce hladna kisa lije..

U jednom trenutku sve moze da prestane,
sve sto smo stvorili da nestane.

Cak i onaj ko bude kroz zivot letio vjesto,
na kraju ce shvatiti da zivot nije nesto.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting