[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Biti ili ne biti.. mislim, dakle jesam..

Čemu se pozivati na sve te prapovijesne fraze kad čovjek na kraju svejedno ispadne blesan!

Učiti na tuđim greškama? Ne zvuči loše..

Ali malo je teže u praksi! Ipak , najlakše se uči iz iskustva vlastite kože!

Moramo slušati starije ili na mlađima svijet ostaje?

Ili treća varijanta prema kojoj čovjek uči sve dok život traje!

Kad bi mladost znala  sve što može, a starost mogla sve što zna, kažu život bi bio pjesma,

No čovjeku nikad dosta, i vlastita koža mu je tijesna!

Sve je više nevjernih Toma koji tupe svoje,

Odbacuju svjedočanstva i iscrpna istraživanja, pa oni ipak znaju najbolje!

Rekoše jedan pjesnik ne tako davno: « Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!»,

I shvatili ga mnogi doslovno, traže silna bogatstva i prijevarom grade svoja velika gnijezda.

Kvantiteta je zamijenila kvalitetu,

Pohlepa je zamijenila poštenje i donijela čovjeku štetu.

Odgovor na pitanja tko smo i kojim putem kročimo neće nam dati filozofi, niti pjesnici,

Na koncu niti naši preci

Život treba svirati po notama srca, uz leitmotive poštenja, vjere i ljubavi,

Tada život postaje pjesma, a ovi stihovi ovoj pjesmi posljednji reci..

Autor carpe_diem

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting