[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Život ide svojim putem,

češće skrene stranputicom,

kroz oluju on prolazi,

rjeđe je na strani sunca.

 

Oluja ga poput lista,

baca na sve strane,

mlati s njime amo, tamo,

sve dok jednom ne prestane.

 

Tad kroz oblak,

sramežljivo, sunce se ukaže,

da umorno tijelo stane,

da povrati malo snage.

 

Trebat će mu još jedanput,

kad oluja opet dođe,

da izdrži ili da se moli,

da sve ovo jednom prođe.

 

Bolest traži slabu stranu

i korijenje svoje pušta,

da nemoćno tijelo makne,

sa njegova puta.

 

Ržući se bijeli konj,

u galopu približava,

kroz snove rastrgane,

da jahača svog ponese,

na livade,

samo njemu znane.

 

 

Autor Hugo1

Odgovori

Subscribe without commenting