[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Još uvijek nisu mi jasne granice života

Ni svijet, ni san, ni ljubav što me guta

U ovoj nesanoj noći srce samo zna

Da teško je živjeti, teško je disati sam.

 

Još uvijek nisu mi jasne riječi nekih usta

Pričaju mi o životu i nestaju svakog puta

Samo slike koje vidim kažu mi istinu o rani

Pa mi na oči suze poteknu, krivi su krvi dani!

 

Još uvijek nisu mi jasne sudbine dobrih ljudi

Tko na ovom svijetu kome sudi???

Zašto su ceste mog dragog bile turobne

Zašto još danas su noge mu krvave, zašto??

 

On je krenuo, dal je znao gdje, ne znam

Svoje srce je za domovinu dao

I kad je i to dao, njegovo tijelo na tlo palo

A gađao je da bi branio kako je malo tko znao!!

 

Još uvijek mi nije jasno, tko si ti, živote??

Što ne umiriš drhtaje tijela ovoga

Domovino, gdje si sad za sina svoga??

Nisi kriva, krivi su ljudi izgubljeni u prošlosti

Krivi su ljudi što ne znaju što žive u sadašnjosti!!

 

Život je sitan prah,

Al` kad osjetim drage dah

Na vratu svom i usne vrele

Zaboravih crne dane

I život mio i lijep postane

Neka tako i ostane,

I pitati te neću živote moj

Što si bio tako svoj

Autor Jelena Eli

Odgovori

Subscribe without commenting