[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

pamtim,ali bilo davno

kad mi je cvijeće brao

kad plesali smo u istom ritmu

kad gledali smo iste horizonte

djeca rasla su uz nas

a onda došao je domovine čas.

svaki odlazak

svaki rastanak

svaki put,kao da  je zadnji

dani strepnje,nadanja,čekanja

svaki put u meni grč

svaki put u meni pitanje

hoće li se vratiti?

i više ništa nije isto

prijatelje na šanku nađe

zaborava u boci ne nađe

svakim danom sve dalji smo bili

nismo više isto snili

voljela sam jako

i uvijek isprike nađoh

tražila sam spas

za nas

ali ga ne nađoh

htjela si priznati nisam

da nema više nas.

ne mogu da se sjetim

kad mi je lijepu riječ izustio

ne mogu da se sjetim

kad mi je osmjeh izmamio

ne mogu da se sjetim

kad je učinio nešto da me razveseli

ne mogu da se sjetim

ne mogu da se sjetim

kad sam dobila poklon ispod bora

zar  uistinu s njim još se biti mora?

Autor enediel

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting