[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ti me znaš…
slab si kao i ja.
Jednake su nam suze.
Istom gorčinom ispijamo se
i nazdravljamo pijanstvu osmjeha.
Poznajem te…
hodao si samnom.
Korake brojao samotnim suzama.
Posrtao kad put bi nestao
u zamagljenim očima.
Ne vidim ti lice
ali znam da me mrziš,
zbog svih riječi,
zbog misli,
zbog sramote koja i dalje plovi
na jastucima buđenja
i ne rasipa nadanja…
Ne očekujem tvoj oprost.
Nosim u tišini sve svoje pogreške
i patim što pokazao si mi svjetlo
koje tamu je zagrlilo
i ostalo da me gleda
kako opet obaćanja zaboravljam.
Zauzdat ću te…
jakim lancima svezati…
i neću dozvoliti  da moje zvijezde
u prah pretvoriš!

Autor ursus-major

Ova objava ima 13 komentara

  1. Ha…sigurno znas onu:”Oj zivote idiote” !
    Ali kakav je,takav je.
    Imamo samo jedan i moramo ga zivjeti i naravno boriti se s njim kao sto tvoji stihovi kazu!Odlicno napisano!
    Lijep pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting