[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Opet sjedim sam na balkonu zelja.Nebo je ponovo blizu,
putuje mi pogled na snove iza oblaka.
Sam na svome, stihove nove trazim, to sam ja – onaj pravi.
Osmijehom sve lose lako gazim.

Zivim ovo svoje, umjesto kise vidim dugine boje,
zivjecu bar na izmisljenom mjestu.
Blago sa ostrva ne trebam, jer iz duse drago kamenje dajem,
zato cu zivjeti, zelim da to traje.
Trazicu pticu koju pratim u bajci staroj,
to je moja muza koju sam dugo stvar’o.

Opet cu da slusam stare pjesme i vraticu se da pokupim
klikere djetinjstva, to su male al’ najvece stvari,
ko to ima ne moze da ostari..
Dajem dio duse za pokoji osmijeh, ne znam drugacije,
to je srcu lijek.

Autor Chokee

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting