[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dugo sam gledao,
i gledao,
Dugo sam slušao,
i slušao,
i sve sam shvaćao,
samo ništa nisam razumio.

 

Svuda oko mene,
čudna prolaze lica,
sve oko mene stranci,
isti kao ja,
u bezbroj šarenih celofana,
spakovana jedna te ista stvar.

 

Vatra istinu zapali,
pa cijela ona izgori,
čas je nema,
a čas naleti val,
pa vatru potopi.

 

Ispare s toplinom sve iluzije što ih vatra u sebi skrije,
i čovjek postane ono što se kleo da nikad nije.

Autor Bruno Dronjic

Rođen u Osijeku 11.3.1993. godine,gdje i živim.Trenutno studiram filozofiju i Hrvatski jezik i književnost na filozofskom fakultetu u Osijeku.Uz čitanje, pisanje je, ne samo hobi, već i način življenja. Poezija kao vježbalište misli i rijeći, otkriva neviđene predjele.

Odgovori

Subscribe without commenting