[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zimzeleno lišće
šušti postojano,
šumi usred grana
kišama oprano

Ne brine ga jesen
ne brinu ga snijezi,
ustaj jutrom zelen
zelen noću lezi

I dok šuma njiše
gole grane sneno,
uvijek postojano
ono je zeleno

I boje ne mijenja
kano kameleon,
zeleno sred mijena
već je cijeli eon

Posted by Pjero Marinov

This article has 4 comments

  1. Dragi moji Duško i Ro, mnogo vam hvala na komentarima. Ipak sam tužan, jer niste zapazili onomatopeju u prvoj strofi sa lišće, šušti, šumi, kišama, niti alegoričnost pjesme, jer sam na umu imao “dosljednost” kao jednu od bitnih čovjekovih osobina. Znam da vam zvučim kao filozofirajući profesor književnosti u srednjoj školi i zato ne zamjerite. Osmijehe tople primite

Odgovori

Subscribe without commenting