[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Susnježica,
Bljuzgavica,
Besparica,
Sukrvica.

Još koračam bijedan.

Zavodljive oči Smrti,
Gledaju me od rođenja
I ja se samo pitam,
Odakle još crpi snagu
Ovo jadno tijelo?

I tako, dok koračam,
Oko mene
Sve postaje bijelo.

Svaka druga boja i misao mi blijedi.

Umirem u bjelini i bijedi.

Autor vedjak

Ova objava ima 2 komentara

  1. Teški stihovi…a imam osjećaj da su lako ispisani…ma svašta bih ja sad napisala 🙂
    Ono što me fascinira u ove dvije pjesme koje sam za sad pročitala je to što ti svoju bjedu (o čemu god da se radilo) ne doživljavaš kao kaznu nego kao dar…ne proklinješ,ne žališ se..prigrlio si ju bez pitanja i bez i jedne jadikovke…divno je to! I rijetko se susreće…
    Pozdrav i osmjeh 🙂

    • Draga @shadea, složio bih se da bi se svašta moglo napisati, pa zašto i ne na kraju, svako je mišljenje dobro došlo.

      Nije li nam svima pametnije prigrliti ono što nam je dano, ako već nismo zalužili ili ne možemo sudbinski dobiti bolje?

      Pored elemenata stvarnosti, stihovi koje si komentirala sadrže i elemente fantazije, uživljavanja…u nečiju tuđu bijedu ili nevolju…suosjećanje s onima kojima je zaista izvanredno teško u životu, koji su osamljeni, napušteni i nema im više pomoći…..

      Srdačan ti pozdrav i takođe osmijeh 🙂 draga prijatejice.

Odgovori

Subscribe without commenting