[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Po ulicama tužnim,

u kraljevstvu tišine,

zapitah se o istini

u tom moru tmine.

 

Zar istina je svjetlost

što na putu mi je nema,

jer ulična je svjetiljka

ljubomorno čuva.

 

Zar jedina je istina

uzak taj puteljak,

jer u okolnoj bjelini

moj jedini je spas.

 

Koliko često čovjek

čuje samog sebe,

ukorih sebe svjestan

buke svojih misli.

 

Zagledah se tada

u staklenu vječnost,

gdje razlike nema

između pahulja i zvijezda.

 

Tad istinu sam čuo

jer izmami mi osmijeh,

u ledenome vjetru

jasan zov samoće…

Posted by el toro

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting