Zimo prokleta
Zima dođe
Još brže prođe
Sve šta donose
Još I k sebi otme
U crno zavije
S prvim danom proljeća
Muka tu I tamo prestane
Žal suncem se ugasi
Nekako sve zastane
U srcu prestane
Crne zastave skinu
Na tragediju zaborave
Moji osjećaji
Zrak I sunce udišu
Ponovno dišu
Tako sve do zime
Kad na tuđe usne zapadnem
Ponovno na ledu ljubavi se poskliznem
Istu grešku ponovim
Svoje srce polomim








E moj redikul…
“Tako sve do zime
Kad na tuđe usne zapadnem
Ponovno na ledu ljubavi se poskliznem
Istu grešku ponovim
Svoje srce polomim#
Ljubavna naivnost :)
Lijep je kontrast zime koju percipiramo bijelom i crne boje. Simpatično je ponavljanje naivnosti srca. Pozdrav!
Hvala :)
Pozdrav