[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sišla je nečujno,paperjasto
sa nebesa maglovitih, galaktičkih,
sunce na pir ljetu poslala,
bjelinom prirodu okovala
i stoji nad njom kao  koban dan.

Bajku o sebi je svijetu poslala,
toplinu golubice za sebe ostavila,
šumi i livadama vjenčanicu obukla,
jezeru zrcalo čarobno podarila
da ogleda se u njemu sjetna,
ta prelijepa zagonetna zima.

Cvijeće i boje u san je natjerala,
pa u njoj caruje samo bjelina
i tek poneka zvijezda žuta
što pahuljama neda skrenut s puta.
Kraljica leda,princeza bjeline
ledenim pogledom šiba krajobraz.

Nebo joj oblake pahuljaste šalje
da sije pahulje kao vrijedne dragulje
što na dodir topline se rastope,
sve to može i zna ta zagonetna
ta čarobno bijela zima.

Autor Baka123

Ova objava ima 18 komentara

  1. Bajku o sebi je svijetu poslala,
    toplinu golubice za sebe ostavila,
    šumi i livadama vjenčanicu obukla,
    jezeru zrcalo čarobno podarila
    da ogleda se u njemu sjetna,
    ta prelijepa zagonetna zima….

  2. Sve je puno boje leda i snijega.Podsjeća na bajku. “Kraljica leda,princeza bjeline
    ledenim pogledom šiba krajobraz.”Jako lijepe slike. Čovjek poželi prošetati tvojim krajobrazom. Pozdrav Baka.

  3. Svidja mi se,ima tu dobrih nekih opisa,jedino mi se ne svidja stih,koji je toliko izlizan,pominjan u tim pjesmama opisnim,a to je:“sumi i livadama vjencanicu obukla“.Ta stilska figura,vjencanica,na to mislim,metafora.Pozz za tebe Baka.

    • Neobično mi je drago Modiljani što si pročitao moju pjesmu i uputio komentar.Hvala na konstruktivnoj kritici,Pjesmu sam napisala malo iz sjećanja na prekrasne zime koje pamtim a na stih koji si izdvoio inspirirala me je prekrasna grafika zime moje prijateljice fotografkinje sa portala “Ptičica”Fay.

Odgovori

Subscribe without commenting