zima

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dvadeset jedna zima je prosla kao vučija noć;
hladna,
usamljena,
pusta,
kao izdajica bježeći od krda.

Ljudsko meso je trulo!

Sramota me obuzima, i duša se ježi
i na pomisao kako sam kiseo!
Otišao sam na planinu da umrem
i da zavijam da urlam!

Da me ne čuju svijetleći podanici;
da se ne keze i ne pričaju o ljepoti.

Zaista to je jedina nužnost
koju više ne mogu da podnesem!

Autor Ice

Odgovori

Subscribe without commenting