[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vrtlog misli, koje se zaplicu i sudaraju jedna s drugom
Pracene naletom emocija; radoshcu, tugom, strahom
Vasionski putnici, u potrazi za svrhom bivanja
Samo dushe nam se susrecu na istoj razini
Ponekad znamo shta ce onaj drugi izgovoriti, uchiniti
I kao da smo oduvjek bili jedno…i kao da nas je dah
od kojeg smo stvoreni spojio u jedno
Ti si stjena moje sjene
Nebeski prah posut po mom licu i tjelu
Okupan chistocom dushe moje, osunchan zelenilom moga oka…
Ja vjeverica uplashena, ja lavica ohrabrena..
Tvojom prisutnoshcu upotpunjena…
Drzhimo se za ruke,osvjetljeni osmjesima
Vodjeni Nebeskom rukom, na stazi zhivota…
Osumnjicheni za ljubav…osudjeni na izgon…
Otudjeni…
Dok god ima tvoga daha na mom licu, na krajevima mojih usana,
znam nashu svrhu bivanja..
Pa makar nasha cesta od ledenog kamenja bila
Pa makar nashe sunce bilo dole Juzhno
Skupa se borimo sa strahom neizvjesnosti, ochajem plavetnila zore…
Skupa se nadamo da cemo jednoga dana vidjeti svjetlost
Upotpuniti svoje traganje…shvatiti da smo tu…zbog nas

Posted by Zerina Hatipovic

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting