[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Žanjem
posljednje dane života
kao bogatu jematvu
na sušnu godinu.
Obzorja zore
već davno odrudjela,
podnevna žega
lagano jenjava.
Kosac vremena
i dalje udara,
otkose više ne broji
snopove godina
uredno slaže
uspomene priziva
i na vagu dobra i zla
oprezno stavlja i važe.
Kada zadnji otkos padne
pasti će i sjećanja
u hladovinu prastarih hrastova
i još nepokošeno polje
rascvalih makova.

Autor Baka123

Odgovori

Subscribe without commenting