[Ukupno:1    Prosječno:5/5]


Kad me biješ 
udaraj tako da krv ide u gornje ekstremitete 
biće ti ljepše da pužem kao nedostojno biće 
i da te držim za skute 
tražeći milost koju nećeš dati 

Ništa ne prija tako dobro kao uloga Boga 

Svaki krvavi ispljuvak 
koji istisneš iz moga onesvještenog bića 
zgazi kao pikavac i pljuni na moju mladost 
koja je prošla u obožavanju tvoga ega 


Neka mi odstrane matericu ako sam te ikada osuđivala 

Djecu koju si pravio po svijetu 
dok sam ležala modra od uzaludnog čekanja 
nauči da preziru nježnost i samilost 
i daj im imena kojima si me zvao 
pun zaludnog sjemena 

Samo se najvećoj ljubavi pljuje u lice

Ako me ne poslušaš i nastavis da ćutiš 
podrigujući na hranu i cigarete 
jednog jutra probudićeš se bez jaja 
u svijetu koji si sam stvorio 
po  volji svojoj i milosti mojoj 

Tako ću znati da za usud moj nije kriv čovjek 
već đavo sa urođenom srčanom manom. 

Nenad Tadić

Posted by nenad

Nestao.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting