ŽENE

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dolaze.
Kao haiku.
U čoporima.
Vitke, nježne, mlade
bujnih poprsja
aerodinamičnih
guzica,
utegnute
sa zategnutim borama
sa lijepim licima
sa tužnim licima
sa nasmijanim
očima

žene

majke
ljubavnice
sestre
kćerke
čije li su
ovolike

žene

željne i podatne
poneka traži brata
u svakom muškarcu
koji bi htio da je kresne
nesretne,
ne znaju šta žele
usporene
pune dominacije
nepotrebne
odbačene
poneka me prepozna
kao brata koji bi htio da je kresne
incest je sveopšta pojava
emancipacije.
Dolaze.
Kao haiku.
Bez smisla.
Sa nekim redom
koji gubi snagu
kad se uđe u dubinu.
U čoporima nježnih
krilatih
sisa
zar je to sve,
pobogu
zar je to sve
zar ništa
nikad
sem vanjštine
zar ništa nikad
ništa nikad
zar je to sve,
taj usrani
hladni
bezvrijedni
haiku

koji odbaciš
poslije svakog stiha
jer želi
uporno
jako
grohotom želi
da bude odbačen.

Svi smo
tek
subatomske čestice
pune praznog prostora
nema ni boja, mirisa
ukusa, ljepote
emocija
nema
ništa
slika u oku
samo je impuls
igra svijetla
život je tren
jedna duga duga
uspavanka
ljepotice moje,
sve je tek san
i to je jedini
bolni haiku
koji nijedna od vas
ma kako lijepe
ma kako jake
ma kako željne
neće napisati

a niti bilo ko od nas

s ove strane mosta.

Autor Stiv

Rođen 1978. u Slavonskom Brodu. Živim u svjetu, pišem prozu i poeziju i bavim se bavljenjem. Objavio knjigu "Stanica nepostojećih vozova" (2007), priče i tekstovi su mi objavljivani na raznim portalima i časopisima, prevođene na njemački, zastupljen u zajedničkim zbirkama BiH proze. Od koga je i dosta je

Ova objava ima 2 komentara

  1. život je tren
    jedna duga duga
    uspavanka
    ljepotice moje,
    sve je tek san
    i to je jedini
    bolni haiku
    koji nijedna od vas
    ma kako lijepe
    ma kako jake
    ma kako željne
    neće napisati

    a niti bilo ko od nas

    s ove strane mosta.

Odgovori

Subscribe without commenting