[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Osvani pored mene.
Privij se uz moja leđa
nečujno
i zagrli me.
Ljuljaj me, njiši me
kao malo dijete,
a onda me okreni  k sebi
i pogledom dotakni
rub žednih usana.
Diši moje tijelo,
diši moju dušu.
Istraži, putniče,
sva zaboravljena mjesta,
sve iskonske tajne
tog zemljovida
što pred tobom se otvorio.

Posted by Dorotea Pernjak

Od djetinjstva piše. U Otvorenom prostoru razotkrivena 2003.godine. Usnula i vratila se običnom životu na neko vrijeme. Zaboravila lozinke. Passworde.Skoro i pravo ime. Snila i pisala potajno. Odlučila se opet vratiti...potraga nije završila...

This article has 3 comments

  1. Svaki zemljovid
    Je priča za sebe
    Kao i ti koja si jedina
    Meni nešto nedostaje
    ako si pored mene
    Jer karte se moraju znati čitati
    Mora se znati baratati kompasom
    I viskom.
    Svaki zemljovid
    Mora se znati pročitati
    Sloj po sloj, sa šestarom i trokutom u ruci
    Mora se sigurno kretati po kamenjaru, zelenoj travi,
    Putu nesigurnom
    I skliskom.

    Znaš da na sjevernoj strani mahovina se skuplja
    I da gljive tek na vlažnoj strani izrastu
    Moraš izvaditi rukom vodu iz plitkih duplja
    Blago navlažiti i brzo otrgnuti tu krastu –
    Neodlučnosti što ti se uvukla u
    Tvoje Tijelo.
    I misli, i priječi te da živiš punim plućima.
    Kada udahneš zrak maglovit koji su
    Spustili oblaci s vrha. Osjetit ćeš da više ništa
    Nije zeleno, trulo smeđe
    Već čisto – čisto
    Bijelo!

    Moraš zabiti nos u nj’, otčitati tajne svake zabiti.
    Moraš pronaći sve tajne tog zemljovida
    On ti sam neće pronaći pute što su u njemu skriti
    I onda se,
    očešati o vrh moje brade
    – bez stida.

  2. Kao što zima mijenja jesen,
    tako se i zemljovid mijenja.
    No, sjever – uvijek je sjever,
    bio mahovinom meko omotan
    il’ bjelinom cijeli prekriven.
    A karte – karte blijede.
    Za vječnost – one ne vrijede.
    Zato ostavljam ti trag u kamenu,
    i iznova utabavam ti staze
    da znam da se vide,
    da znam da se znaju,
    da znam da će ih pronaći
    moj putnik koji traži.
    I, ususret mu idem,
    strah od sebe tjerajući,
    kako bih za njega bila
    čista i bez stida
    kao izvorska voda
    kojom ću ga ponuditi
    kada na posljetku
    svojim čelom
    očešem se o njegovu bradu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting