[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
I

Nebo ima oči i gleda.

Šume imaju uši i slušaju.

Samo čovjek postavlja pitanja

I od svojih misli, otrgnuti se, ne da!

Rijeke grle sve, imaju duge ruke.

One, tekući, u vječnosti traju.

A ljudi, vole neka, neodređena stanja,

Koja um stavlja, na slatke muke.

Planine imaju srce, koje kuca lavom.

Oblaci, što plove iznad, sve znaju.

Jezera imaju Nebo, koje nas gleda.

Doline vape, za pameti, s pravom:

„Jedino je, čovjek, bez pravog znanja.“

A zvijezde, (i tako) same od sebe, padaju.

 

Zemlja Zna. Zna da klija.

Zemlja zna pravo znanje.

Zemlja od svega starija:

„Nosi u sebi bezvremensko stanje.“

II

Dakle, Dragi Alfrede

Ja sam spreman za milion

Može i eura.

Ako ćeš pravo, meni je svejedno.

(Bilo eura, dolara, samo da je milja!

To ti je ljubav, na neviđeno.)

Znaš, nisi bio široke ruke

Prema nama s polubalkana.

Niš ne brini ja sam spreman

ap tak

za potrošiti milijunček.

 

bez brige klijam, sam,

Tvoj

Tom

 

Odgovori

Subscribe without commenting