[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
 Zemlja Zna. Zna da klija.

Zemlja zna pravo znanje.

Zemlja od svega starija:

„Nosi u sebi životno pitanje.“

 

Zemlja Zna. Zna da raste.

Zemlja Zna. Zna da buja.

Zemlja Zna. Zna da procvjeta.

Zna odagnati oblake tmaste.

Protiv svih svemirskih struja,

Kada ode na sam kraj svijeta:

 

„Zemlja zna. Zna da leti.“

Svemir  ju ne može obuzdati

Dragocjeni su njoj svi susreti.

Iako nitko ju tome učio nije,

I stvarno, tko će to da shvati:

„Da se u njoj vječan život krije.“

 

U lûku, vratiti će se ona, doma.

Bože moj, baš na isto mjesto.

Zna, sve je sazdano od praznine i atoma.

I ma što, da ljudi, na njoj, stvore:

Na to mjesto navraća  –

                                          često,

jer:

„Zemlja ima u sebi odgovore.“

 

 Ej Nobele, Alfrede  II-a.

 

Još ništa na račun pustio nisi,

Čuj, milijunčeka glede,

Iza tebe baš umišljeni rep visi.

Švedski umišljen i hladan.

Vidiš li kako je biti aristokrat

stvar pokvarena a osjećaj istančano gadan.

ALi koga to briga, dok se u Volvu vozi.

A narod, tu, na Balkanu, tužan i gladan.

Kako objasniti glad, još dok pase sitoj:

–      nordiskoj kozi.

 

(tomisl@v, 21.3.2014)

Odgovori

Subscribe without commenting