[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Željela je nježni dodir,

da je grije njegov dah.

Prisustvo njegovo bilo je sveto.

Koliko tek svetije u odsustvu!

Žrtva…

Ona to glavnu ulogu igra.

Za što?

Za strano tijelo,

kratkotrajno sjećanje…

Nada se posljednja gasi

sa vatrom koja dušu obasjava.

Sve je stalo,

prolaznost je tako vječna…

Posted by asilika

"Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo." Meša Selimović

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting