[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na obalama mojih čežnji
budi jutro probuđeno,
obasjaj mi usne jutarnjom željom
pronađi u meni sve nepronađeno…

Na strminama mojih želja
budi vrtlog  divlje rijeke,
ponesi me svojom strujom
na obale  strane , daleke…

U dubini moje čežnje
budi vulkan koji prijeti,
prekrij me žarkom stihijom strasti
– dozvoli mi s tobom mrijeti.

Autor shadea

Ova objava ima 29 komentara

    • Ali i dalje , tako je Song!Mada u ovom slučaju “mrijeti” ne znači doslovno…više je to mrijeti od i u ljepoti trenutka:)
      Hvala ti !
      Osmjeh iz jednog hladnog podneblja u drugo šaljem:)

  1. Shadea, imam potrebu neke tvoje pjesme uramiti i postaviti ih na zid u svojim svakodnevnim prolazima da me podsjete na lijepe emocije, skrivene – potisnute u meni, koje ti tako savršeno opisuješ 🙂

    Lijepo te pozdravljam i uživaj !

    • Draga Perla…mislim da su nam osjećaji često isti…ali pjesnički izražaj nam je sasvim različit…i meni se tvoj jako dopada i ponekad si želim da mogu i sasma takve stihove napisati:))
      Jednom sam napisala da nježnost ne isključuje strast…isto tako ne zatomljuje temperament, pa iako jesam ovisna o nježnostima ne znači da ne znam planuti – u pozitivnom ali i u negativnom slislu:))
      Hvala ti od ♥ na još jednom predivnom komentaru!
      Šaljem ti topao pozdrav sa prstohvatom osmjeha:))

    • Draga Vilo,ni ne znaš kako mi je drago kad su tebi,koja pišeš fantaziju u stihu,moji stihovi inspiracija!Hvala ti na tim lijepim riječima!:)
      Osmjeh šaljem od ♥!:))

    • Baš tako ,dragi braco…znam ja da ti znaš svakakva lica ljubavi!:))Nismo od jučer – od prekjučer smo;))
      Šala mala:))
      Hvala ti na lijepim riječima!
      Od ♥ šaljem osmjeh i pusu na obraz:))

  2. divlja rijeka je opasna,,,ko oluja, ponese te iz snova,u kojima nestrpljivo lupkas po prozoru saltera, pitajuci : izvinite,ali po vozno redu,moja divlja rijeka je vec trebala stici.. a sta kad stigne,pa te nakon prvih par metara uzitaka u vrtlozima
    divljim ,razbije o te obale ,jer svaka rijeka krivine svoje ima,,uvijek se namece pitanje vrijedi li…
    (izvini zanesoh se malo u tom camcu) :))

    • Znaš dragi Duško , tvoje je pitanje vrlo opravdano..ali…mi ljudi smo vrlo čvrste “građevine” iako se ponekad čini da nije tako.Preživimo (i preživljavali su prije nas i nakon nas će) i daleko teže stvari od razbijanja o obalu:)Osobito ako se nakon brodoloma nađe netko pun nježnosti i ljubavi i razumijevanja…možda isto tako razbijen…A vrijedi li…mislim da vrijedi jer bez osjećaja smo ništa…prazni…eh..i ja sam se malo zanijela u tom čamcu,mora da si prebrzo veslao:))Stop!:)
      Hvala ti od ♥ na komentaru!Šaljem tople osmjehe kroz hladan dan!:))

Odgovori

Subscribe without commenting