[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Samo jednom snu

izvukla sam sve niti što spajale su čaroliju

mojih misli i htijenja u cjelinu

rasparavši

nedosanjanu želju.

 

Želim te ovdje.

 

Ispunila sam jastuk perjem

skinutim s krila

posljednjeg leta

duše sirovo iskrene

strmoglavivši se u bezdan sna.

 

Trebam te.

 

Svjetlost dana sagorijeva noć

u mojim otvorenim, krvavim zjenicama

nikad ostvarenim mi snovima

svjesna sam dodirnutog dna

hladne patologije životnog ponora.

 

Mislim na tebe.

 

I suviše sam nježna i osjećajna

trenutno lako ranjiva

želim biti drugačije obazriva

tupom oštricom svog plavog pera

prodrijeti u srž tvojih želja.

 

Osjećam te.

 

Ti i ja danas sanjamo iste sne

kroz pripadnost misli, podatne nam inspiracije

zavedeni skromnim željama

trajemo u ovim stihovima

iako smo stranci i još dugo ćemo biti.

 

*

Silence

Autor blueperlaa

Pokreće me velika ljubav prema pisanoj riječi.

Website: http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/

Ova objava ima 29 komentara

  1. ……..
    stranci smo
    mrak se uvukao u naše okove strasti
    želim ti perom umočenim u naše zone sladokusja
    ispisati koliko čeznem
    za tvojom probuđenom potrebom za prostranstvima u ružičasto obojano
    stranci smo
    u ovo jutro, kada mjesec se skrio iza oblaka, a Sunce i oblaci plešu ples isprepletenoti naših tijela

    znam da si ostala sama na kolodvoru,
    gdje se sudaraju naša naga tijela
    ti kao zrela jabuka
    želim moje zube duboko u sebi
    a ja volim kada sam u tebi

    tvoje sokove gutam sa uzbuđenjem
    mirise skupljam u eliksir života

    stvoreni smo za svijet u kojem mašta nema granica, jer one su za nas tek
    tanka crvena linija koju tek trebamo preći

    živjeti u razuzdanosti i sreći

    eto samo da ti se javim,
    jedna BRZINSKA od mene
    nadam se da se ne ljutiš
    puno pozdrava u ovo hladno popodne, ako imaš želju malo ovo moje čudo doradi, ipak tvoji prsti bolje zavrte maštu u našim glavama
    SFD

    • Stvoreni smo za svijet
      u kojem mašta nema granica
      stoga pusti me stranče sebi blizu
      jer želim se penjati po tijelu tvom
      cijediti strast po usnama željnim okusa
      ostaviti noktima tragove prisustva
      razbuktale mi želje, teško ukrotiva
      utisnuti jedan pečat zubima
      postojano, da pamtiš me stranče
      i izvan vremena ovog
      s one strane tanke crvene linije
      obostrane nam čežnje i požude.

      SFD, ti si jednostavno jedna posebna pjesnička duša
      i ovaj portal ne bi bio isti bez tvog prisustva 🙂

      Molim te uvijek budi ovako svoj …

      Hvala ti od srca i ne zamaraj se s pogreškama u pisanju
      jer sadržaj koji ide ovako direktno iz duše ima daleko veću
      kvalitetu no mnogi pomno dorađeni i ušminkani.

      Uživaj !

  2. Ispunila sam jastuk perjem

    skinutim s krila

    posljednjeg leta

    duše sirovo iskrene

    strmoglavivši se u bezdan sna.

    Predivno, još sam prilično ošamućen ovim nevjerojatno prekrasnim stihovima. Hvala dragom stvoritelju što mi je pružio priliku da te mogu čitati.
    Veliki pozdrav!

  3. Perlo…Neću ništa napisati kao komentar niti mogu nešto izdvojiti zato što je ova pjesma neopisivo lijepa, duboka, maštovita i dokučivo tajanstvena…
    Jednostavno plijeni(š)

    pozz:)

  4. Ti i ja danas sanjamo iste sne

    kroz pripadnost misli, podatne nam inspiracije

    zavedeni skromnim željama

    trajemo u ovim stihovima

    iako smo stranci i još dugo ćemo biti.

    Sviđa mi se!Šaljem osmejak i pusu. 🙂

  5. Ova je vise onako na osjecajnoj osnovi.Normalno se kod tebe u pjesmama strasno voli,odjeca se trga s tijela,sokovi teku potocima :)))
    Iskren i pravolinijski kakav jesam priznat cu ti da mi se ova bolje svidja od od svih drugih tvojih.Naravno,poznato ti je da su ukusi razliciti i da se o njima ne raspravlja.
    Lijep pozdrav!

  6. ”Svjetlost dana sagorijeva noć
    u mojim otvorenim, krvavim zjenicama
    nikad ostvarenim mi snovima
    svjesna sam dodirnutog dna
    hladne patologije životnog ponora.”

    – i svaki puta kad dan ubija noć, dolazi do krvoprolića u zjenicama sjena, jer se počinju krasti pogledu, ulaze kroz zatvorene prozore i lagano zauzimaju svoje mjestu u kutu i… čekaju..

    evo, inspirativno sam napisala djelić komentara za ovu tvoju predivnu pjesmu

  7. Predivno perloo 🙂 Stihovi su ti mirni, tečni a u cjelini tako snažni 🙂 Jednostavno predivno, nemam riječi da opišem koliko mi se dopada 🙂 Ugodno večer ti želim 🙂

  8. Fantastični stihovi draga Perla!
    Priznajem da mi više “leže” ovakvi od ostalih tvojih što ne znači da ne oduševljavaš i sa ostalim pjesmama – jednostavno si začuđujuća u svim svojim stihovima,nebitno što mi “leži” ili manje “leži”!
    Topao osmjeh ti ostavljam:))

Odgovori

Subscribe without commenting