[Ukupno:5    Prosječno:5/5]

Moje misli

kao porobljeni stanovnici

u ustajalom podrumu sjede

i zbrajaju štete

tvojih kiselih laži.

Ne ustuknem

kad kao neman zacviliš

i iz šinteraja na me pustiš

gladne pse

i razdražene najamnike.

Zubima stružem zemlju

da napravim put

prema rasadniku zvijezda

upregnutim dušama

što mi okove nose

kao mladenkin dugi veo.

Raspuknuli su se snovi

poput dječjih pikula o kamen

i želim otići tamo

gdje trava oblači tišinu

i gdje potok sklada pjesmu.

Autor smallsrceko

Ova objava ima 11 komentara

  1. Fino… Jako. I žestoko. Nakon opisane surovosti, duha, svijeta, pa i ljubavi (iznevjerene), vidi se duša, Pjesnik. Na kraju, otići tamo gdje potoci pjevaju… Lijep završetak. Mnogo jakih slika. Sve na svome mjestu, bez omaške. Pozdrav od Milenka!

  2. snažni stihovi koji imaju dubinu, visinu….šire se (šire moj doživljalj ove pjesme) u svim dimenzijama, realnim i irealnim.
    i ja bih tamo gdje potoci pjevaju….
    pozdrav 🙂

  3. tripica
    marijamiko
    dragi sansan
    predivna freelove….
    od srca hvala na čitanju…na doživljenim mojim stihovima…na predivnim komentarima…
    svima želim lijep i ugodan dan
    veliki pozdrav moji poete…😊😊😊😊

  4. jedva pohvata sve rijeci sva znacenja,morao sam procitati nekoliko puta,misli da si napravila izvrsnu pjesmu,nisam neki kriticar ali se pridruzujem komentarima prije mene,pozdrav sa sjevera!!

  5. Po trnju do zvijezda, odlično srceko!
    Posebno mi se sviđa završni stihovi koji nagovješćuju rađanje nečega lijepog.
    “i želim otići tamo
    gdje trava oblači tišinu
    i gdje potok sklada pjesmu.”

    Lp iz Zg! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting