[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na raskrizju zivota stojim

u sumrak gledam,hladan i siv,

osjecaj tezak ko olovo

dok dusu mi stiska bez ruka div.

 

I neznam kuda da krenem

sve oko mene je sivo,

pice,cvijece..ljudi..ja

nista nije zivo.

 

Pa tapkam u mraku svoje duse

dok me tama obavija svu,

zelim da se pomolim poslije svega

i pitam Boga zasto sam tu.

 

Al umjesto toga usne su nijeme

dok srce bije poslijednji boj,

razum mu neda s’mjesta da krene

al ono zeli u zagrljaj tvoj.

 

I ko ce da pobijedi ove noci

u ludoj bitci zivota,

dal razum sto zna sta je u redu

il ovo srce moja sramota.

Autor Almost_lover

Odgovori

Subscribe without commenting