[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Rekla si jednom,
meni tiho šapnula na uho
da sve će biti dobro
kad ove kiše stanu liti
i mi otputujemo ulicama nade
nošeni leđima Svaroga
u šumu Striborovu
u dub tišine i svjetla
gdje nas nitko neće smesti,
tamo na livadama mašte
ljubav će čekati naše sjene.

Tako si zanosno zborila o tome
da sam  postao opsjenar ludi
što vjeruje u poglede zanesene,
ljubav sam u tvom zagrljaju želio
iznad zvijezda tango sam plesao
i među galaksijama se gubio.

Na pola puta do duba snova
rekla si da ne možeš više
kroz šikaru zlobe ,mokrinu kiše
uz vjetar koji prave staze briše.
Zaludu su bile sve molbe puste
zaludu suze sa kapima kiše .

Gledao sam samo sjenu
što se gubi u daljini
i slušao  kako zboriš
sve će biti dobro
kad ove kiše stanu liti
pod tvojom kožom ću biti
u srcu se nastaniti.

Autor Baka123

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting