[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Prozbori i nasta svjetlost

Na prvom sjecištu spirale

Vremena – kad je Otac poljubio Sina

U Duhu Svetomu

Kako bi Sin mogao ljubiti svijet…

 

Zbor zbori

Sa usana djecijih

Sa usana nečijih u noći

Zbor

Zbori povremenom samotniku u

Samoći

Koju isprva prisvaja on sebi

A ona ga niječe u

Čistu

Rasutost što godi i vodi slobodi

Zbora što zbori u euharistiji

I polako raspliće

Gordijski čvor naših misli

U zlatno tkanje sunčanih

Vremena

od kona do kona

Od Iskona do Zakona je naša

Čula ćulio polako

Utjelovio se kao Krist

Što krstom vode i duha

Duha i ognja

Krsti i plete se u pletenje mojih prstiju

Za povremenog samotnika

Autor Bustrofedon

Odgovori

Subscribe without commenting